Među prvim dalmatinskim iseljenicima u Australiju bilo je puno pomoraca, jer su si tako isplaćivali put, da bi kasnije stvarni uspjeh postigli u nekom drugom poslu. Tako je bilo i s Trojanom Drvenicom rođenim u Trnovici kraj Dubrovnika 1838. godine.
Kao dvanaestogodišnjak učio je zlatarski zanat, ali se u tome nije baš nalazio pa je odlučio postati pomorac. Za vrijeme Krimskog rata, 1854. godine, jedan je britanski brod uplovio u Dubrovnik za opskrbiti se oružjem koje je trebalo prebaciti na ratište. Drvenica se ukrcao kao mornar s još dvoje Hrvata, Ivanom Milovićem i Josipom Roseltićem. Kada su stigli u Sevastopolj iskrcali su oružje, a ukrcali ranjenike i dezertere koje je trebalo prevesti u Englesku. Dezerterima se tamo sudilo, a presuda je bila da ih se transportira u Australiju. Prevozeći dezertere Drvenica, Milović i Roseltić stigli su u Melbourne 1860. godine i odlučili tamo ostati. Pobjegli su s broda i hodali 20 dana da budu što dalje od luke. Došli su u dvjestotinjak kilometara udaljenu nizinu Goulburn Valley gdje je živjelo pleme Mooroopna Aboriđina, te su ostali živjeti kod njih. Nakon par godina su čuli da je proglašena amnestija za dezertere s brodova. Roseltić to nije vjerovao, pa je otišao Shepparton i tamo promijenio ime u Rossely. Drvenica i Milović su se vratili u Melbourne i prijavili se i upisali kao državljani Victorije. Onda su krenuli tražiti zlato, a Drvenica je iskoristio svoj zanat koji je naučio u Dubrovniku.
Kada su nešto zaradili u uštedjeli, Milović i Drvenica su se vratili u Mooroopnu. Milović je kupio zemlju i oženio se. Drvenica je također kupio zemlju i započeo saditi povrće, pšenicu i lozu. Počeo je proizvoditi vino i prodavati ga po susjedstvu.
Posao je proširio i njegovo vino koje je nazvao Excelsior Wines proglašeno najboljim u Australiji. Već 1871. imao je najveći vinograd u Victoriji. Iz Francuske je doveo Henryja Fortina, tadašnjeg vodećeg stručnjaka za vina. Fortin mu je unaprijedio proizvodnju, a boraveći među Hrvatima oženio je Hrvaticu. Drvenica je započeo izvoziti vino u Europu i nositi ga na natjecanja. Kroz dvadeset godina dobio je 300 zlatnih i srebrnih medalja za svoja vina, što do danas nikome u Australiji nije uspjelo.
Na etiketama vina Trojana Drvenice s lijeve strane bio je prikazan klokan, a s desne emu. Drvenica je to sam bio osmislio i legalno registrirao. Nakon što je tridesetak godina koristio svoj znak, ujedinjeni dijelovi Australije (1901.) željeli su ga upotrijebiti na tadašnjem službenom državnom grbu. Budući da bi bio prekršaj učiniti to bez dopuštenja, počelo se vršiti pritisak na Drvenicu, i čak mu se prijetilo sudom. On se branio registracijom, koja je bila odobrena od same kraljice Viktorije. Nuđen mu je i novac da proda brand, što je Drvenica odbio. Na kraju je ipak popustio, i dopustio je da klokan i emu s njegova branda budu besplatno postavljeni na državni grb. Tako je 1912. godine nastao australski grb, a odobrio ga je kralj George V. Time je jedan dalmatinac ostavio neizbrisiv trag u povijesti jedne države i jednog kontinenta. Fascinantna priča o malom dalmatinskom čovjeku za koju malo tko od nas danas u domovini zna.
Branka Bezić Filipović
